Mali brodograditelj iz Murtera Marko Bašić, iza kojeg je 37 godina radnog staža u maloj tradicionalnoj brodogradnji, dobio je ovih dana nalog da u roku tri mjeseca napusti pomorsko dobro u Murteru na predjelu Vinici gdje desetljećima radi bez koncesije. Osim toga u dopisu koji je dobio iz Državnog odvjetništva stoji da je državi dužan platiti 500.000 kuna na ime odštete za dosadašnje korištenje javnoga pomorskog dobra.
Sva dosadašnja nastojanja obrtnika iz Murtera i susjedne Betine da legaliziraju svoju tradicionalnu djelatnost dosad nisu urodila plodom. Prije nekoliko godina Županija je u svoj prostorni plan unijela novu namjenu za to murtersko područje, međutim, zapelo je na općinskoj razini.
»Svima su puna usta tradicionalne brodogradnje, međutim do danas se stanje javnog pomorskog dobra nije sredilo, a mi brodograditelji ne možemo raditi dalje od mora. Da bih u ovim teškim gospodarskim vremenima uopće uspio preživjeti proširio sam djelatnost i na sektor ribarstva i svako malo zapošljavam nove radnike. Svoje obveze uredno podmirujem, ali je moja djelatnost, na žalost, još uvijek ilegalna jer pomorsko dobro nije koncesionirano. Sutra kad se koncesija raspiše, svi se zainteresirani imaju pravo javiti na natječaj«, jada nam se Marko Bašić u čijem brodogradilištu Marina Vinici ne nedostaje posla.
Župan Goran Pauk ima razumijevanje za Bašićev problem, ali i za nastojanja države da se uknjiži na svoje vlasništvo.
»Mi smo se kroz odredbe županijskog PP-a odredili po pitanju male brodogradnje i sada je sve u rukama Općine«, kaže župan Pauk.
Ivan Božikov, načelnik Općine Murter-Kornati, kaže za Vjesnik da je Općina usvojila Prostorni plan, ali nije izrađen plan nižeg reda, bez kojeg se ne može krenuti u postupak koncesioniranja.
»Uskoro ćemo krenuti u izradu UPU-a i time riješiti taj problem, koji nije od jučer«, najavljuje Božikov.
»U Murteru postoji 30 drvenih ribarica i više od 900 tradicionalnih drvenih brodova. Te brojke svjedoče o orijentaciji murterskoga kraja prema drvenoj brodogradnji i njenoj važnosti za ovdašnjeg čovjeka, koji je oduvijek bio okrenut moru i drvenom brodu«, dodaje Božikov. Bašićev susjed Milan Jardešić također već desetljećima ne uspijeva riješiti svoj problem, odnosno dobiti koncesiju u uvali Žal u Betini pa je u dvorištu kuće podigao oveći šator ispod kojeg izrađuje nove i popravlja stare drvene brodove.
Osim Jardešića, na koncesiju u toj uvali računa i susjedno brodogradilište iz Betine, a Općina Tisno kojoj teritorijalno pripadaju uporno ne donosi krucijalne prostorne dokumente.
Na području županije samo su dva velika brodogradilišta dobila koncesije na pomorsko dobro. Riječ je o NCP-u Remontno brodogradilištu u Šibeniku i Brodogradilištu Betina. Ostali manji brodograditelji uglavnom rade ilegalno. Na kopnu rade oni koji su se orijentirali na izradu novih plovila. Bez koncesije je i Tomislav Radić, vlasnik tvrtke Prizma oprema, potom Marko Dunkić, koji pogon ima u zaleđu Šibenika, u Dubravi, mali brodograditelj koji radi u uvali Sovlja u Tribunju i drugi. Šibensko-kninska županija ima obalu dužu od 900 kilometara i žalosno je što su dosad u posjedu koncesija samo dvije tvrtke.